Eksperimentalna pločica sama po sebi nije ništa komplicirano, ali na njoj možete raditi doslovce čuda. Naravno, moguće je i povezivati više pločica u “jednu” ukoliko vam dimenzije jedne nisu dovoljne za vaš projekt. U ovom kratkom postu pokušat ću samo ukratko objasniti kako “radi” eksperimentalna pločica te kako “sklepati” digitalni komparator.

Glavna (valjda i jedina) stvar koju morate znati za eksperimentalnu pločicu je to da je sama pločica podijeljena na redove i stupce (*ja ću objašnjavati na primjeru pločice koja mi je dostupna, no isto pravilo se primjenjuje i za druge). Svaki stupac i redak na slici je mjesto istog (jednakog) potencijala (kao da je ispod tih pet rupica (za retke) provučen jedan mali ravan vodič). Evo kako zapravo ta pločica izgleda iznutra.

Npr. rupica A10 je na istom potencijalu kao i E10, F20 je na istom potencijalu kao i I20. Ali rupice A20 i A21 su na različitom potencijalu. Također, “kanal” razdvaja stupce tako da je točka E10 na različitom potencijalu od F10. Što to konkretno znači? Znači da ovako ne smijete spajati jer ste napravili kratki spoj!

Ovo je primjer dobrog spoja.

“Zatezači” na vrhu pločice služe za lakše spajanje pločice s nekim drugim pločicama ili izvorima električne energije. U njima postoji rupa u koju se može umetnuti žica te zategnuti - meni je poslužilo kao spoj baterije s pločicom.

Sada kada znate kako eksperimentalna pločica funkcionira možete spojiti običan otpornik i LED diodu (*ustaljeno je reći LED dioda, ali inače za tim nema potrebe jer je već u riječi LED rečeno dioda – Light-emitting diode) kako biste se uvjerili u ispravnost pločice/spoja/kontakata. U svom primjeru koristim obične 3x AAA baterije od 1,5V spojene serijski (ukupno daju ~5V), otpornik 2,2 kiloOhma te običnu crvenu LED diodu (za zaboravljive, – pol LED diode je onaj gdje je nožica kraća ili možete pogledati “unutar” diode te tamo gdje je veći komad metala – to je minus, na mojim slikama minus je na desnoj strani).

Digitalni komparator

Digitalni komparator (engl. magnitude comparator) uspoređuje iznose dvaju digitalna podataka. Najjednostavniji je digitalni komparator jednobitnih podataka – takav sklop ima A i B ulaz (0 ili 1) te tri izlaza (A>B, A=B, A

Kod korištenja digitalnog komparatora koristit ću integrirane sklopove (engl. integrated circuits – IC) koji će mi služiti kao logički sklopvi NE (7404), I (7408) te NILI (7402). Puni nazivi sklopova su SN74LS04N, HD74LS08P te SN74LS02N. Na slikama ću pojasniti kako to sklopovi “izgledaju iznutra” tj. koje pinove treba koristit za ulaz, a koje za izlaz logičkih vrata. Također, za kasnije potrebe sam označio logička vrata brojevima (prema svom načinu).

Za detaljnije upute za pojedine sklopove tražite preko Googlea kao “ime čipa datasheet” (npr. HD74LS08P datasheet) kako bi dobili svu potrebnu dokumentaciju (koja je izuzetno važna). Naravno, svaka logička vrata su sastavljena od nekoliko tranzistora, dioda, otpornika i sl. te je sve “sabijeno” u jedan integrirani sklop.

Kad sam već kod sklopova samo za jedna mala napomena za brzoplete – ovako se čip ni slučajno ne smije stavljati na eksperimentalnu pločicu jer su zapravo dva i dva pina kratko spojeni!

Stoga ćete morati malo “savinuti” nožice čipa prema unutra te ga postaviti na kanal kako bi odvojili sve pinove na posebne potencijale.

Prije samog spajanja određenog sklopa potrebno je napojiti sam sklop tj. spojiti + i -. Na koje pinove to točno dolazi, morat ćete zaviriti u dokumentaciju (najčešće se koristi gornji desni za +, a donji lijevi za -).

Sada ćemo započeti sa sastavljanjem sklopa. Najprije ću postaviti ulaz A na pin broj jedan (skroz gornji lijevi pin) sklopa 7404 (ulaz u invertor) koji će služiti kao logički sklop NE.

Prema shemi vidimo da prije nego što se A kanal invertira on također odlazi na logički sklop I (sklop 7408) i to na dvoje logičkih vrata (ja sam i označio kao 2 i 4 radi boljeg snalaženja).

Izlaz invertiranog A signala (logička vrata 1 prvog sklopa) odlazi na logička vrata 1 i 3.

Istom analogijom se spaja i B kanal.

Spojimo ostatak (logička vrata 1 i 2 na ulaz sklopa NILI 7402), izlaze na otpornike (ja sam koristio 2,2 kiloOhma) te LED diode.

Za kraj testiramo sam sklop te spajamo A i B kanal na + (A i B su logičke jedinice).

A i B kanal na - (A i B su logičke nule).

A kanal je na + (log. 1) a B kanal na - (log. 0).

B kanal je na - (log. 0) a A kanal na + (log. 1).