Povodom male stanke sinule su mi na pamet neke nove ideje za pametne (smart) telefone tj. (konkretno) za Android operativni sustav. Neke ću možda realizirati, neke nikada neće ni zaživjeti ali volim kada mi se uvijek nešto “mota” po glavi :) Naravno o svemu ću redovno obavještavati ovdje na svom blogu.

Zanima me imate li vi kakve ideje za mobilne aplikacije? Što biste željeli vidjeti, a da ne postoji na Marketu, nije dovoljno dobro izvedeno ili nije ažurirano? Ideje možete ostaviti u komentarima ili poslati na moj e-mail.

Kako redovno stavljam obavijesti o napretku na Trambus stranici, evo moram se pohvaliti da sam pri završetku (back end) web-sučelja za Trambus aplikaciju. Za običnog korisnika (za sada) to neće predstavljati nikakvo novo iskustvo, no meni će omogućiti puno jednostavnije i bezbolnije ubacivanje stanica i linija u bazu podataka tj. Trambus aplikaciju. Uskoro ću objaviti verziju 1.1 koja će na početku umjesto lokalne baze povući već gotovu s interneta (koju ja mogu jednostavno mijenjati putem ovog web-sučelja) – što će značiti da će generiranje baze trajati ~1 sekundu za razliku od minute i nešto (kako je u trenutno dostupnoj verziji).

Ažuriranje će također trajati maksimalno nekoliko sekundi jer će sve kalkulakcije biti obavljene na serveru te će mobitel (aplikacija) samo preuzeti gotovu bazu, neće ništa morati računati i dodatno podešavati. Meni će to omogućiti veliku fleksibilnost, a korisnicima veću ažurnost. Sustav je prilično automatiziran, što znači da moram unositi i do tri četvrtine manje informacija o stanici/liniji dok računalo ispunjava sve ostalo ovisno o nekim drugim varijablama. Nakon ljetnih mjeseci bacit ću se na posao sa samom aplikacijom te front end sučeljem za korisnike koji će veliku većinu stvari moći obaviti i preko web-stranice, a ne samo preko Trambus aplikacije.

Očekujte stanku od oko mjesec dana zbog privatnih obveza, a onda nazad na posao.

svebee

[There is a video that cannot be displayed in this feed. Visit the blog entry to see the video.]

Mala napomena usput, i dalje ću raditi na Trambus aplikaciji, tako da oko toga nema dvojbe. Možda ne toliko intenzivno kao prije nekoliko tjedana (zbog VIPovog roka za prijave), no bit će redovno ažurirana.

Polazak je započeo autobusom ispred škole u utorak u 4 sata ujutro. Autobus je bio novi (ili je tako održavan) te na njega nema nikakvih primjedbi, dapače filmovi na dvama LCD ekranima su nam kratili putovanje do Beča i Češke. Prvo odredište je bio Beč te njegovo razgledavanje – Ring, Hofburg, Neoburg, Albertinaplaz, katedrala Sv. Stjepana, Graben… Bila je i prilika za nešto pojesti (ručati) te sam odabrao provjerenu klasiku – obližnji McDonald’s. Nakon ručka kratilo se vrijeme samostalnim razgledavanjem centra Beča, uglavnom mnogobrojnim trgovinama. Nakon Beča slijedio je polazak za Prag, Češka. U Prag se stiglo u ranim večernjim satima oko 19h gdje se prijavilo u hotel te odmah stiglo na večeru u hotelu Olšanka gdje smo i odsjeli. Hotel Olšanka se nalazi na vrlo dobroj lokaciji jer je praktički sve blizu – centar Flora (IMAX [konkretno cijena How to train a dragon? filma je iznosila 219 čeških kruna - oko 65 kuna], McDonald’s, trgovine obućom i odjećom, supermarket Albert, tramvajska i metro stanica i tako dalje) 200-injak metara pješke, tramvajska stanica je doslovce ispred hotela, dobra orijentacija ukoliko se izgubite je TV toranj koji je također blizu hotela, centar grada (tramvajem nekoliko minuta), pizzerija, pivnica…

Kada sam već spomenuo shopping centar napomenuo bih onda i najveći shopping centar u Pragu – Palladium centar koji broji više od 200 trgovina, kafića, restorana i sl. Sve informacije možete pronaći na njihovoj službenoj stranici – Palladium Praha. Zgodna stvarčica koju sam pronašao u njemu jest lasersko graviranje slike tj. 3D modela u kristal/staklo što je vrlo unikatan suvenir/poklon – više na 3D Photo Crystal.

Večera u Olšanki je bila razočaranje - suha i odstajala hrana, tvrd kruh i slično. Za piti samo voda, nikako ne preporučujem. Radije se „zaletite“ do centra Flora ili preko puta na pizzu jer od večere u Olašnki se nećete najesti (dapače, posjećivat ćete WC i više nego često) – evo i slike u prilog kakve ćete “boce” dobiti, i da, samo dvije, ne možete više.

Slijedilo je noćenje u sobama koje su neki prosjek. Čiste su ali se vidi da je dosta toga polomljeno npr. daljinski od ultra-malog televizora, ručice za otvaranje/zatvaranje prozora, radijator ne radi, negdje popucali zidovi, rupa na plahti i slično. Također prije samog ulaska u sobe trebalo je dati kauciju od 20 eura po osobi, u slučaju da se zatekne nešto polomljeno u sobama. Prema tome trebalo je prijaviti već nastalu štetu prije našeg prvog noćenja te je popis bio prilično dug. Hotel ima WiFi u prizemlju koji funkcionira sasvim u redu. U sobama wireless nije dostupan. Postoji mjenjačnica u prizemlju hotela tj. na recepciji, ali se ne preporuča zbog dosta slabog tečaja te dodatne naplate usluge (Commision Fee) od 50 kruna neovisno o iznosu kojeg mijenjate (ako baš hitno onda mijenjate s prijateljem tako da oboje platite 50 kruna mijenjanje a ne svaki). Preporuku mjenjačnice ću navesti u tekstu ispod.

Drugi dan slijedilo je razgledavanje grada – Vaclavski trg, općinski dom, Prašna brana, Karolinum, starogradski trg s Tynskom crkvom i znamenitim astronomskim satom, židovska četvrt s najstarijom europskom sinagogom – Staronovom sinagogom, Klementium, Karlov most sa spomenikom Sv. Ivana Nepomuka i tako dalje. Slijedilo je slobodno poslijepodne za vlastite programe. Moglo se otići praktički bilo gdje u gradu sa vrlo dobrim javnim prijevozom. Što se smatra „vrlo dobrim“ – tramvaji su također prosječni, ali točni na minutu, ima ih svakih nekoliko minuta te je javni prijevoz jeftin. Karta od 18 čeških kruna traje 20 minuta sa jednim od prijevoznih sredstava (metro, tramvaj, autobus) ili 5 metro stanica (ne računajući polaznu) što je oko 5 kuna. Skuplja karta od 26 čeških kruna (7,5 kn) traje 75 minuta za sva prijevozna sredstva (moguće presjedanje sa npr. metroa na tramvaj i slično). Postoji i dnevna karta za 100 čeških kruna – oko 30 kuna. Za više informacije posjetite Prague Public Transportation Tickets and Passes. Također svaka preporuka za službene stranice javnog prijevoza u Pragu gdje možete naći sve linije koje vas zanimaju, točnu cijenu, trajanje vožnje, polasci/dolasci i slično – sve vam piše. Popis tramvaja, autobusa, metroa u Pragu. Točna lokacija na karti gdje je polazak vožnje, ruta te dolazak – sve u detalje (stanice možete kopirati s prethodnog linka ukoliko nemate “posebne” znakove na tipkovnici) možete naći na stranici – Karta metroa, autobusa, tramvaja u Pragu.

Karte je moguće kupiti na kioscima ili na svim metro stanicama i ponekim tramvajskim stanicama (aparati). Na metro stanicama ih možete kupiti na aparatima (potrebne kovanice) ili direktno kod služebnika (mogućnost plaćanja papirnatim novcem). Preporučuje se kupnja i korištenje karata zbog toga što su izrazito jeftine, a kazne za prekršaj (vožnja bez karte/bez poništene karte) su dosta velike (500 kn na više), tako da neka vam nebude problem kupiti i ponitštiti kartu. Kada sam spomenuo već kovanice, Češka ima i kovanice od 50 kruna tako da ukoliko kupujete nešto jeftino te dajete novčanicu od npr. 200 kruna a dobijete nazad samo kovanice nemojte misliti da se radi o prijevari (kao što sam ja mislio) već samo za svaki slučaj prebrojite izvraćeno. Naravno nemojte misliti da se ne pokušava varati, dapače na sve načine, legalno i ilegalno. Prvi legalan način „varanja“ kojeg sam se sjetio (ili je to takva praksa, neznam) jest naplata usluge/posluživanja (u npr. pizzeriji u kojoj smo bili) 10% računa tako da pripazite na te stvari. Što se tiče mjenjačnica, ne nasjedajte na hrpu raznih mjenjačnica koje nude tečajeve veće od 25, 26 kruna za 1 euro jer će vas pošteno „oderati“. Prije svakog mijenjanja eura/bilo koje druge valute u češke krune pitajte zaposlenika/cu koliko ćete točno čeških kruna dobiti nazad. Iako opet postoje razne manipulacije (npr. Commision Fee je 0% što je naglašeno na reklami za mjenjačnicu, ali je nekakav njihov Service 10% što piše sitnim slovima na papiru u samoj mjenjačnici i slično). Preporuka za mjenjačnicu (koja se vanjskim izgledom ni po čemu ne ističe od ostalih) jest ona u Panskoj ulici, nedaleko od Musteka.

Tečaje je bio 25 kruna za 1 euro i zaista pred vama na kalkulatoru utipka količinu eura koje ste mu dali, pomnoži sa 25 te pokaže rezultat koji vam nakon toga isplati. Bez naknadnih davanja, usluga i slično. Neka vam ne bude problem (ukoliko vam je dalje) zaletiti se do nje jer ćete i više nego uštedjeti. Naprimjer tamo ćete dobiti za 10 eura 250 čeških kruna, dok ćete u ostalim dobiti tek oko 150 zbog raznih nadoplata koje vam nisu napomenute. Zapamtite, nakon što predate novac na drugu stranu stakla, nema više vraćanja.

Treći dan je bio rezerviran za izlet u Plzen (Pilsen), grad u zapadnoj Bohemiji tj. posjet pivovari Plzenski prazdroj (Pilsner Urquell) u kojoj smo se navodno trebali upoznati s tradicijiom i tehnologijom proizvodnje čuvenog češkog piva. Nakon dolaska u pivovaru slijedilo je predavanje na engleskom jeziku o tradiciji pivovare, povijesti pivovare i slično – ništa konkretno o trenutnoj proizvodnji piva. Išlo se u obilazak prastarih podruma gdje se nekada čuvalo pivo, radionicu u kojoj su izlošci starih drvenih bačava za pive i slično. Od proizvodnje piva se nije vidjelo ništa. Zašto? Zato što navodno je donesen neki novi zakon (ili pravilo) koji govori da posjetitelji mlađi od 18 godina (ili pak svi posjetiteji) ne smiju gledati proizvodnju piva ili ga degustirati tako da naša cijela grupa (iako je bilo pojedinaca starijih od 18 godina) je vidjela i gledala samo povijest pivovare što je bilo razočaranje. Od proizvodnje pive se nije vidjelo ništa tako da sugeriram slanje maila/kontaktiranje telefonom hoćete li vidjeti konkretnu proizvodnju linije piva ili ne (naravno ukoliko ste stariji od 18 godina). Što se tiče piva u češkim pivnicama, često znaju tražiti osobne kako bi utvrdili da ste stariji od 18 godina, ali postoji dosta načina kako se to elegantno zaobiđe (pustite mašti na volju…).

Nakon razočaravajućeg „razgleda“ pivovare predložen je zajednički izlazak u disco club. Izlazilo se u klub Karlovy Lazne za cijenu od 120 kruna po osobi koliko dođe karta u vremenu od 22:00 do 04:00h. U vremenu od 21:00 do 22:00h cijena je 70 kruna po osobi. To je disco club u starijoj zgradi odmah to Karlovog mosta sa 5 klubova. Kod ulaza nalazi se Music Cafe, prvi kat je rezerviran za Discothèque - muzika iz 70-ih, na drugom katu je Kaleidoskop za hitove 60-80ih, treći kat je Paradogs Club za ultimativni house, trance i techno te na kraju četvrti kat za Chill Out.

U samom discu cijene su neki prosjek za disco clubove, pušta se svakakva muzika (ponekada se organiziraju i hrvatske večeri, što je vrlo dobro za posjetitelje iz Hrvatske), zaštitari su samo na ulazu, ima ekipe (naravno većinom oko 20-ak godina) te vam se može preporučiti dobar provod. Preporuča se ispijanje točene češke pive koja je oko 40-ak kruna dok je ona iz boce preko 70 kruna. Što se tiče interijera i eksterijera ne očekujte ništa posebno, stara zgrada koja je samo malo „nadograđena“ iznutra sa reflektorima, DJ pultom, ogradama i šankom i pretvorena u disco club. Zidovi i ostatak je vrlo prljav u većini zgrade tako da ne očekujte previše. Klasična stara zgrada pretvorena u disco club. Do disco cluba možete doći (između ostalih) tramvajem broj 9 (ukoliko ste u hotelu Olšanka) te izaći na stanici Národní divadlo.

Četvrti dan organiziran je posjet u tvornicu i muzej Škoda automobila. Na početku se dolazilo u muzej gdje se dobije desna slušalica (koju kasnije možete uzeti sa sobom) te pojačalo koje nosite oko vrata a služi za slušanje vodiča tokom muzeja te tvornice zbog toga što je buka u tvornici prilično velika te inače vodiča ne bi ništa čuli. Takav dodatak je veliki plus. Vodič govori engleski jezik iako ne baš nešto pretjerano tečno/dobro ali može se reći „provlači“. Nakon muzeja koji je prilično bogat raznim modelima slijedi obilazak samo tri dvorane tvornice – prva gdje se izrađuju getribe, druga gdje se izrađuju motori te zadnja gdje se sklapa cijeli auto. Napredak od pivnice je što se dolazi na samu proizvodnju liniju u prva dva slučaja, ali opet dojam pogoršava zadnji pogled u trećoj dvorani gdje možete gledati proces samo sa jedne povišene postaje na sredini hale. Tijekom cijelog razgleda strogo je zabranjeno bilo kakvo fotografiranje. Iako, nemate nešto posebno za vidjeti, ljude kako stavljaju određene dijelove na aute jedan za drugim. Mene je više zanimala automatizacija tj. roboti – švasanje, farbanje i slično. Cijena ulaznice za muzej i tvornicu sa vodičem koji govori strani (engleski jezik) iznosi 190 čeških kruna.

Peti dan se nastavlja sa otkrivanjem ljepota grada u pratnji lokalnog vodiča (koji izvrsno govori hrvatski jezik): Hradčani, Mala strana s crkvom Sv. Nikole i Valdaštajnskim vrtom itd. Iskreno, meni se to i nije nešto previše dopalo, ništa posebno niti neočekivano, klasični dvorci, umjetnost, vrtovi i slično. Lijepo za pogledati, ali ništa više od toga. Jedino što mi se doplalo jest gotička katedrala svetog Vita koja je stvarno impresivna za vidjeti. Bila je predviđena i vožnja brodom Vltavom ali ništa od toga jer nije bilo dovoljno zainteresiranih, iako sam čuo od drugih razreda da im je to bilo jedno od najboljih iskustava u Pragu tako da eto, preporučujem.

Šesti dan se trebalo odjaviti iz hotela Olšanka do 10 sati ujutro. Izvršena je provjera soba i vraćena kaucija (na jednom katu je svakom gostu uzet dio kaucije zbog toga što je bio polomljen detektor dima u hodniku tog istog kata). Slijedi vožnja do Českog Krumlova, također ništa posebno (barem meni) te bih želio spomenuti samo da ne idete u restoran/pizzeriju na trgu imena Petr Vok jer je pizza nešto najgore što se može dobiti. Tijesto je “debelo” oko 1mm po cijeloj svojoj duljini i širini te dosta tvrdo, uglavnom, zaobilaziti u širokom luku što se tiče pizze.

Prag je dosta velik grad, ima se dosta toga za vidjeti koga zanima kultura, umjetnost i slično. Služite se javnim prijevozom i plaćajte (jeftine) karte, mijenjate samo u preporučenim (vidi gore) mjenjačnicama, pazite na svoje stvari u tramvajima i uživajte, svebee. Za ostale informacije ostavite komentar pa ću dodati (ne mogu se svega sjetiti odjednom, ovo je sve iz glave) odgovor na vaše pitanje.

Ono što sam prije nekoliko tjedana također počeo prakticirati jest čitanje knjiga na engleskom jeziku. Naravno, to nije ništa novo, knjiga na engleskom jeziku (pogotovo e-knjiga) ima na bacanje. Onaj “novi” dio je taj što istovremeno čitajući knjigu imam slušalice (praktičinije od zvučnika) te slušam izvorno čitanje knjige. Na taj način simultano čitam i slušam engleski jezik što uvelike pomaže kod izgovora, ali i brzine čitanja. Da ne govorim o onom djelu kako engleske rečenice/fraze puno lakše “ulaze u uho”, ovaj puta doslovno. Drugi naziv za to jest Audio book ili Audio knjiga. Za veliku većinu naslova ih je jako teško (čak nemoguće) pronaći, no za one imalo popularnije (bilo stari/novi naslovi) vrlo lako se nalazi audio verzija knjige. Audio knjige su već neko dulje vrijeme s nama, no ono što je za mene bio problem je pronaći identičnu tekstualnu i audio verziju određene knjige. Uvijek su audio verzije bile nešto drugčije od originalnih (tiskanih) i tu je došlo do problema jer se nije mogao kvalitetno pratiti tekst (oči bi upijale jedno, uši drugo). Ukoliko ne možete pronaći identičnu verziju, prvo preporučam čitanje knjige te zatim “audio čitanje” tj. slušanje iz razloga što je neke riječi teško odmah “uhvatiti” kada ih izgovara izvorni američki/engleski pripovjedač.

Trenutno najlakše dobavljive identične verzije su mega-hitovi poput Harry Pottera (s kojim sam i ja počeo, iz razloga što je jednostavan za pronaći, kao manji sam i neke čitao te znam samu radnju knjige/a, također radnja je prilično jednostavna za čitati, nema teške filozofije/psihologije) te više za ženski dio – Twilight (Sumrak), Eclipse, New Moon (Mladi mjesec) te Breaking Down (Praskozorje). Za početak izbjegavajte “teške” naslove pune engleske terminologije/stručnih izraza i slično. Tekstualna i audio verzija je identična (99,9%, razlika je u jednoj riječi na 20-ak stranica npr. umjesto motorcycle u tekstu, vi slušate motorbike i slične sitnice). Kod nekih verzija čak imate na izbor – američki ili engleski izgovor (osobno preferiram američki).

Ukoliko imate volje i želje učiti engleski te imate svoju/e omiljenu/e knjigu/e, tekstualna + audio verzija je daleko najbolji način. Uz samo pisanje vježba se i izgovor te će vam tako engleski jezik puno lakše “ući u uho”, a da toga nećete biti ni svjesni.

Stranica će naravno i dalje biti u pogonu, međutim neću više tako često pistati postove kao prije (to ste i mogli primjetiti s obzirom na datum zadnjeg posta) zato što znam dobiti neku ideju za koju “zapnem” i nastojim ju realizirati što prije i što kvalitetnije. Bilo da se radi o softverskom ili hardverskom poslu.

Zadnju ideju* koju sam uspješno realizirao ću predstaviti kroz nekoliko dana.
*projekt je kodiran u PHP programskom jeziku (naravno zajedno sa HTML/CSS) te povezan sa MySQL databazom

[There is a video that cannot be displayed in this feed. Visit the blog entry to see the video.]

[There is a video that cannot be displayed in this feed. Visit the blog entry to see the video.]

Imamo beskompromisan umjetnički stil i krećemo se u smjeru suprotnom od kliše fotografije. Snimamo koristeći kombinacije kamera i raznih tehnika. Uz to što koristimo prvoklasnu Canon digitalnu opremu, snimamo i objektivima kućne izrade, tilt/shift objektivima, lensbaby lećama, te kroz okulare drugih aparata tzv. TTV (through the viewfinder). Slike snimljene na taj način imaju poseban izgled i osjećaj, neke su naglašeno vinjetirane, neke su kvadratne (što preferiramo radi očite kompozicije i postojanosti), a neke su “mekane” i snene.

Smatramo da su naše fotografije jedinstvene jer kombiniraju stil i osjećajnost današnje generacije sa izgledom koji neodoljivo podsjeća na neka prošla vremena.

• Web stranica – DOF. | Fotografiranje djece i obitelji
• Blog – DOF. | Fotografiranje djece i obitelji

Surfajući Internetom pronašao sam jednu zanimljivu vizitku – minimalističkog dizajna, jednostavna ali profesionalna. Radi se o Black business card by ArikB. Prilagodio sam je (krećući od nule) i mogu reći da sam oduševljen njenim dizajnom.