Ti “prekidi” se javljaju samo ukoliko su postavke na “Fast” – na “Normal” se eventualno dogodi, no na “Best” toga nema. Tako da u zadnje vrijeme printam samo na “Best” – Grayscale najviše. Pretpostavljam da je to glave, ali nisam još isprobao. Trebao bih očistiti opet glavu i probati originalne tinte nazad da vidim što će se dogoditi. Bit će vremena i za to. Za sada se – snalazim. Imam doma 10-ak kutijica (tinti) koje čekaju da se ubace u printer. Ukratko, ORINK je puno bolji od UPrinta, no i dalje daleko od originala. Nego samo bih želio skrenuti pažnju i na JetTec tinte (na njih me podsjetio korisnik Navajo svojim komentarom). Od dosta ljudi sam čuo kako su JetTec skoro pa originalne tinte – naravno po kvaliteti. Uz (kako oni kažu) 30% više ispisa. Osobno ih nisam koristio, no nadam se da ću jednom kupiti “paket” svih 5 kutijica pa isprobati, te naravno javiti dojmove. Ukoliko tražite običan tekst, ništa posebno od ispisa uzmite ORINK (te znate/možete koji puta očistiti glavu ukoliko se to dogodi), ako želite (“bezbrižnu”) kvalitetu posegnite za JetTec tintama. Ima ih za kupiti u Eurotrade dućanima. Usput napomena samo, JetTec tinte su oko 50ak kuna ja mislim što je opet duplo jeftinije od originala. ORINK tinte su oko 15kn (ima ih u Linksu).

Radi se o printeru Canon PiXma iP4300. Isprva sam pomislio da se radi o zamjenskim tintama (ORINK, koje redovno koristim), da su začepile glavu i sl. no ništa od toga nije bilo točno. Provjeravao gdje je što zapelo, ali sve je bilo u redu. Napokon rješenje za ovaj problem je trivijalno, potrebno je samo ručno restartati postavke printera i to na slijedeći način:

1. Turn off printer
2. Hold down Resume button and press Power button.
3. Keep holding down Power button and let Resume button go.
4. Press Resume button 2 times then let BOTH buttons go.
5. Green lights will flash and then stop blinking.
6. When green lights are solid, press the Resume button 4 times.
7. Press the Power button and the printer should turn off, if not, press the Power button once more.
8. Your printer should respond as normal.

Upute preuzete sa – Cyber-Ink.com

Ljudi kažu da funkcionira i sa ostalim Canon serijama/printerima bez ikakvih problema. Tako da eto, ukoliko nekome iskoči ova poruka, zna što treba pokušati.

EDIT: Nakon nekoliko dana opet je počela iskakati jedna te ista poruka. Napokon, našao sam trajno rješenje ovoga puta – kovanica od 5 kuna se zaglavila unutar samog printera (gdje je glava trebala ići/kliziti). Sama greška upućuje da nešto “fizički” nije u redu s printerom no ja nisam mogao pronaći što. Eto, ukoliko ikada dobijete ovu grešku – pretražite printer u potrazi za nepoželjnim predmetima.

Eksperimentalna pločica sama po sebi nije ništa komplicirano, ali na njoj možete raditi doslovce čuda. Naravno, moguće je i povezivati više pločica u “jednu” ukoliko vam dimenzije jedne nisu dovoljne za vaš projekt. U ovom kratkom postu pokušat ću samo ukratko objasniti kako “radi” eksperimentalna pločica te kako “sklepati” digitalni komparator.

Glavna (valjda i jedina) stvar koju morate znati za eksperimentalnu pločicu je to da je sama pločica podijeljena na redove i stupce (*ja ću objašnjavati na primjeru pločice koja mi je dostupna, no isto pravilo se primjenjuje i za druge). Svaki stupac i redak na slici je mjesto istog (jednakog) potencijala (kao da je ispod tih pet rupica (za retke) provučen jedan mali ravan vodič). Evo kako zapravo ta pločica izgleda iznutra.

Npr. rupica A10 je na istom potencijalu kao i E10, F20 je na istom potencijalu kao i I20. Ali rupice A20 i A21 su na različitom potencijalu. Također, “kanal” razdvaja stupce tako da je točka E10 na različitom potencijalu od F10. Što to konkretno znači? Znači da ovako ne smijete spajati jer ste napravili kratki spoj!

Ovo je primjer dobrog spoja.

“Zatezači” na vrhu pločice služe za lakše spajanje pločice s nekim drugim pločicama ili izvorima električne energije. U njima postoji rupa u koju se može umetnuti žica te zategnuti - meni je poslužilo kao spoj baterije s pločicom.

Sada kada znate kako eksperimentalna pločica funkcionira možete spojiti običan otpornik i LED diodu (*ustaljeno je reći LED dioda, ali inače za tim nema potrebe jer je već u riječi LED rečeno dioda – Light-emitting diode) kako biste se uvjerili u ispravnost pločice/spoja/kontakata. U svom primjeru koristim obične 3x AAA baterije od 1,5V spojene serijski (ukupno daju ~5V), otpornik 2,2 kiloOhma te običnu crvenu LED diodu (za zaboravljive, – pol LED diode je onaj gdje je nožica kraća ili možete pogledati “unutar” diode te tamo gdje je veći komad metala – to je minus, na mojim slikama minus je na desnoj strani).

Digitalni komparator

Digitalni komparator (engl. magnitude comparator) uspoređuje iznose dvaju digitalna podataka. Najjednostavniji je digitalni komparator jednobitnih podataka – takav sklop ima A i B ulaz (0 ili 1) te tri izlaza (A>B, A=B, A

Kod korištenja digitalnog komparatora koristit ću integrirane sklopove (engl. integrated circuits – IC) koji će mi služiti kao logički sklopvi NE (7404), I (7408) te NILI (7402). Puni nazivi sklopova su SN74LS04N, HD74LS08P te SN74LS02N. Na slikama ću pojasniti kako to sklopovi “izgledaju iznutra” tj. koje pinove treba koristit za ulaz, a koje za izlaz logičkih vrata. Također, za kasnije potrebe sam označio logička vrata brojevima (prema svom načinu).

Za detaljnije upute za pojedine sklopove tražite preko Googlea kao “ime čipa datasheet” (npr. HD74LS08P datasheet) kako bi dobili svu potrebnu dokumentaciju (koja je izuzetno važna). Naravno, svaka logička vrata su sastavljena od nekoliko tranzistora, dioda, otpornika i sl. te je sve “sabijeno” u jedan integrirani sklop.

Kad sam već kod sklopova samo za jedna mala napomena za brzoplete – ovako se čip ni slučajno ne smije stavljati na eksperimentalnu pločicu jer su zapravo dva i dva pina kratko spojeni!

Stoga ćete morati malo “savinuti” nožice čipa prema unutra te ga postaviti na kanal kako bi odvojili sve pinove na posebne potencijale.

Prije samog spajanja određenog sklopa potrebno je napojiti sam sklop tj. spojiti + i -. Na koje pinove to točno dolazi, morat ćete zaviriti u dokumentaciju (najčešće se koristi gornji desni za +, a donji lijevi za -).

Sada ćemo započeti sa sastavljanjem sklopa. Najprije ću postaviti ulaz A na pin broj jedan (skroz gornji lijevi pin) sklopa 7404 (ulaz u invertor) koji će služiti kao logički sklop NE.

Prema shemi vidimo da prije nego što se A kanal invertira on također odlazi na logički sklop I (sklop 7408) i to na dvoje logičkih vrata (ja sam i označio kao 2 i 4 radi boljeg snalaženja).

Izlaz invertiranog A signala (logička vrata 1 prvog sklopa) odlazi na logička vrata 1 i 3.

Istom analogijom se spaja i B kanal.

Spojimo ostatak (logička vrata 1 i 2 na ulaz sklopa NILI 7402), izlaze na otpornike (ja sam koristio 2,2 kiloOhma) te LED diode.

Za kraj testiramo sam sklop te spajamo A i B kanal na + (A i B su logičke jedinice).

A i B kanal na - (A i B su logičke nule).

A kanal je na + (log. 1) a B kanal na - (log. 0).

B kanal je na - (log. 0) a A kanal na + (log. 1).

Nedostatak je naravno “trošenje” skenera, koji je namijenjen za kućnu uporabu odnosno nije dizajniran za takve količine (uzastopnog) skeniranja. Iz vlastitog iskustva mogu reći kako još uvijek nemam nikakvih problema po tom pitanju, a skenirao sam hvala Bogu, puno više od samo par stotina stranica. Skener je HP PSC 1610 All-In-One. Skeniranje obavljam na postavci “Grayscale” (crna, bijela i tonovi sive) te rezolucije 150 DPI (Dots Per Inch) što smatram dovoljnim za svoje potrebe. Zašto 150, a ne 300? Zato što 150 zadovoljava moje kriterije (uz naknadno cropanje rezolucija pojedine stranice je ~1200×1400 pixela), a vrijeme skeniranja je i puno brže (~6 sek.) nego kod 300 DPIa (~11 sek. te rezolucija nakon cropanja iznosi ~2300×2900 pixela) ili da su postavke na Color (150 DPI – ~16 sek. | 300 DPI – ~30 sek.) jer logično boja ima puno, puno više nego tonova sive. Nakon pokretanja skripte sve što ćete morati raditi jest okretati stranice/listove koji će se skenirat, skripta će automatski numerirati slike (nakon svakog skena vrši inkrementaciju (+1) te ih spremiti kao .JPG datoteku. Skripta je izrađena u programu Macro Expert, a skeniranje je obavljeno pomoću programa Adobe Photoshop CS3.

Skripta (Macro Expert) sa objašnjenima

‘Activated window:’Adobe Photoshop CS3 Extended’ (-4,-4)-(1928,1178)
Pri prvom pokretanju aktiviramo sam Adobe Photoshop CS3 program, točnije njegov prozor.
‘Set variable ‘imefajla’ with ‘0′.
Postavljamo varijablu “imefajla” na nulu (0) koja će se kasnije nakon svakog skena inkrementirati (za 1), a služit će za imenovanje skeniranih datoteka.
[pocetak]
Postavljamo oznaku za “početak” programa odnosno gdje će se program vraćati pri završetku uspješnog skeniranja.
[Increase variable 'imefajla' by 1.000.
Povećavamo varijablu "imefajla" za 1, tako da će prvi sken sadržavati ime 1.jpg, onaj nakon toga 1+1 = 2.jpg i tako dalje.
Click mouse left button at (16, 34)
Click mouse left button at (149, 366)
Click mouse left button at (368,432)
Mišem redom odabiremo File - Import... - WIA HP PSC 1600 Series...
[a1]
Postavljamo oznaku koja služi za vraćanje programa u slučaju neotvorenog prozora za skeniranje.
If the color of the coordinate (724 507) is ‘16777164′, then
      Click mouse button at (779, 623)
Else
      Goto: ‘a1′
End If
Ispitujemo je li boja ‘16777164′ na koordinatama (724 507) aktivna. Ono što zapravo ispitujemo je li se otvorio prozor za skeniranje (jer za njegovo otvaranje treba nekoliko desetaka/stotina milisekundi, a skripta je puno brža od toga), a referentna točka mora biti statična (uvijek na istim koordinatama) i uvijek iste boje. Na slici dolje možete vidjeti prozor za skeniranje i referntna točka je označena crvenom točkom.

Kada se prozor otvori (tj. kada koordinata (724 507) poprimi boju vrijednosti ‘16777164′) tada klikni na Custom Settings (kako bi skenirali u 150 DPI & Grayscale a ne 300 DPI & Color), u suprotnom (prozor još nije otvoren, zaputi se na ‘a1′ što znači da ponovno ispituj je li boja poprimila vrijednost na navedenim koordinatama). Seljački rečeno, skripta će se vrtiti u toj petlji sve dok se prozor za skeniranje ne otvori, kada se otvori on će odabrati vrstu skeniranja (Custom Settings).

Click mouse left button at (1082, 758)
Klikni na Scan.
[a2]
Također oznaka koja će služiti za vraćanje programa u slučaju čekanja na završeno skeniranje (jer skeniranje traje ~6 sekundi, odprilike i iz tog razloga moramo postaviti ispitivanje jer ne možemo zadati statičnu vrijednost jer vrijeme skeniranja varira).
If the color is changed within 0 seconds (1111 523), then
Ispitujemo kada se boja promijeni na koordinatama (1111 523) tada napravi slijedeće… (koordinate su zapravo točka na kojoj bi se trebala pojaviti slika, tj. kada se ona pojavi, boja na toj koordinati će se promijeniti što označuje da je slika uspješno skenirana).
      Delay: 2 second(s)
Treba ugraditi mali Delay (odgodu) zato što Photoshopu treba ~1 sek. da sliku prikaže u zasebnom prozoru. Zašto svaki put čekamo da se određeni prozor otvori, zatvori i sl.? Zato što zbog brzine skripte, da se takve stvari ne ispituju program bi išao puno većom brzinom nego što to program realno može ostvariti. Tako bi kliknuo npr. na X prozora iako se navedeni još nije ni otvorio. Tu bi naravno došlo do velike konfuzije.
      Hold down key: Left Control
      Keystroke: S
      Release key: Left Control
Spremamo dokument pomoću tipkovničke kratice Ctrl+S (moje osobno iskustvo govori da je bolje što više koristiti tipkovnicu, a ne miš (koordinate) jer će program samo sa tipkovničkim kraticama/pritiscima biti kompatiblian i sa ostalim rezolucijama/računalima, jer tipkovničke tipke su stalne (npr. tablica A2 će u Excelu uvijek biti za jedan niže od A1, dok će koordinata 430 230 na jednom računalu možda biti A2, na drugom će biti već B4 npr.).
      Put text ‘%imefajla%’ into the focused window.
Kada pritisnemo Ctrl+S Photoshop automatski označi ime datoteke i čeka na upis, mi jednostavno postavljamo varijablu kao ime datoteke (koja se, podsjetimo, mijenja za +1 svako ponovno skeniranje).
      Keystroke: Return
      Keystroke: Return
Odabiremo Save te kvalitetu slike (samo OK).
      Delay: 500 milisecond(s).
      Click mouse left button at (707, 103)
      Delay: 500 milisecond(s).
Opet imamo malu odgodu te pritisak na X - zatvaramo spremljenu skeniranu datoteku.
      Goto: ‘pocetak’
Nakon što je sve to napravio, vraća se na početak – te prolazi sve korake ispočetka.
Else
      Goto: ‘a2′
End If
u slučaju da na početku petlje uvijet nije zadovoljen (boja na koordinatama (1111 523) se nije promijenila, ponovno se vrati na ‘a2′ te opet ispituj boju. Što zapravo radi? Ispituje je li skeniranje završeno, ukoliko jest sprema ju i zatvara, ukoliko nije, opet provjerava je li se pojavila (interval uzastopne provjere iznosi nekoliko milisekundi).

Skripta (Macro Expert) bez objašnjenja

‘Activated window:’Adobe Photoshop CS3 Extended’ (-4,-4)-(1928,1178)
‘Set variable ‘imefajla’ with ‘0′.
[pocetak]
[Increase variable 'imefajla' by 1.000.
Click mouse left button at (16, 34)
Click mouse left button at (149, 366)
Click mouse left button at (368,432)
[a1]
If the color of the coordinate (724 507) is ‘16777164′, then
      Click mouse button at (779, 623)
Else
      Goto: ‘a1′
End If
Click mouse left button at (1082, 758)
[a2]
If the color is changed within 0 seconds (1111 523), then
      Delay: 2 second(s)
      Hold down key: Left Control
      Keystroke: S
      Release key: Left Control
      Put text ‘%imefajla%’ into the focused window.
      Keystroke: Return
      Keystroke: Return.
      Delay: 500 milisecond(s).
      Click mouse left button at (707, 103)
      Delay: 500 milisecond(s).
      Goto: ‘pocetak’
Else
      Goto: ‘a2′
End If

p.s. naravno, skenirati možete samo one knjige na koje imate ili autorsko pravo ili imate dozvolu autora/izdavača za kopiranje

Na početku, naravno dobio sam original tinte koje su radile bez problema, ispis odličan, nikakvih problema. Kada je došlo upozorenje da je tinta pri kraju, zaputio sam se na net pronaći jeftine (ako ne i najjefitnije) tinte za moju PiXmu. Pronašao sam UPrint zamjenske tinte koje su koštale kojih 25 kn/komad što je bilo odlično s obzirom da original košta ~115 kn/komad. U printeru se nalazi 5 “kutijica” – 1 debela crna za običan crni tekst, 1 tanka crna tzv. “foto crna” za fotografije, te 3 boje – plava, roza i žuta koje su iste debljine kao i ova tanka crna. Ukupan trošak originalne tinte iznosio bi oko 500-tinjak kuna što je za moj nezahtjevni ispis bilo previše. Ukupan trošak zamjenske tinte iznosio je kojih 100-tinjak kuna što je puno prihvatljivija cijena.

Pri prvom postavljanju zamjenskih tinti došao sam do prvog “zahtjeva” zamjenskih tinti, morate posjedovati tinte (i ne moraju biti original) koje imaju na sebi čip. Originalne to naravno imaju, potrebno ih je premjestiti sa starih (originalnih) na nove – zamjenske. Čip se drži dvjema plastičnim “čepićima” i nije problem premjestiti ga i jednostavno zalijepiti ljepilom/selotejpom/što imate pri ruci.

On služi za “očitanje” razine boje. Naime zašto očitanje pod navodnicima, zato što čip “fizički” ne mjeri razinu tinte, fizički on je samo postavljen na plastiku/oklop tinte, ne može ništa očitavati već ima isprogramiran određen broj stranica/količinu korištenja boje te prema tome zapravo pogađa koliko je tinte ostalo. Iz tog razloga kada vam se istroše originalne tinte tj. javlja da je toner prazan, slobodno pogledajte kutijicu (prozirne su) te sami provjerite koliko je tinte još ostalo. Proizvođač namjerno (po)stavi očitanje tako da uvijek još tinte ostane, jer ukoliko tinte nestane, a softver/čip/proizvođač vam ne javlja da je više nema, a vi tupo i dalje printate – vrlo lako može doći do oštećenja glave printera, što nikome nije u interesu.

Kada ste postavili zamjenske tinte morat ćete “uvjeriti” softver printera da i dalje želite printati unatoč tome što više “nema” tinte, jer su se čipovi zapravo “istrošili” – oni i dalje misle kako su na starim, praznim tintama. To će potrajati par minuta, jer će vas printer sto puta pitati jeste li sigurni za nastavak printanja. Kada i to savladate, možete nastaviti dalje normalno printati. Napominjem da taj postupak treba napraviti samo prvi put kada vam se čip(ovi) isprazni/e, svaki slijedeći put samo premjestite i nastavljate dalje. Za eliminiranje ovog koraka (neki ga nazivaju problemom) možete posegnuti za resetiranjem čipa tj. istrošen čip će se ponašati kao novi, tek kupljeni, na tek kupljenoj punoj tinti. Takav reseter dođe oko 200-tinjak kuna u domaćim trgovinama. Moje mišljenje je da radije sami nadgledate razinu tinte tj. kada vam počnu ići “bijele crte” odmah prekinete s printanjem i zamijenite tintu, uz to znat ćete da ste svu tintu iskoristili tj. potrošili.

Mislim da sam je dva puta izmijenio te je tada printer odstajao par mjeseci u kutiji, sa tintama u njemu što je bila velika pogreška, tinta se zasuši, glava se začepi i možete sve baciti (ili dati na popravak koji vam ništa ne garantira). Obavezno kada ostavljate printer na miru neko vrijeme (bez ikakvog printanja), maknite tinte te očisite glavu alkoholom (ja koristim medicinski 70%) kako ne bi došlo do nepotrebnih problema. Nakon tih par mjeseci počeo sam opet printati na njemu, ali naravno ni prva stranica nije išla kako treba. Silne crte koje se nikako nisu željele maknuti, unatoč višestrukom deep cleanu (opcija u softveru koja pokušava pročistiti štrcaljke tinte u glavi na način da propušta veće količine tinte kroz njih). Jedino (tj. osim popravka na servisu, koji nikada nisam preferirao, uvijek sam više sam-svoj-majstor) što mi je preostalo je sam probati odštopati/pročistiti glavu. Izvadio sam tinte, izvadio sam glavu te utopio u medicinski alkohol, nakon nekoliko sati namakanja uzeo sam plastičnu “injekciju” u kojoj je bio alkohol i njome sam je još pročistio koliko se moglo. Osobno neznam koliko je to (bilo) pametno, no čini se da je uspjelo. Nakon par stranica na visokoj kvaliteti printer je opet počeo normalno printati. Mislio sam, jedom se dogodilo, valjda neće više. No došao je drugi, pa i treći put, isti postupak i opet je sve radilo. Posljednjih par puta sam čak očistio glavu i sve, ali tinte jednostavno nisu valjale, poslao čovjeku reklamaciju da ne valjaju, pošteno mi je poslao nove, ali ni te nisu radile. Tada mi je dosta bilo toga da se moram zezati s čišćenjem glave u trenutcima kada trebam nešto hitno isprintati. Već sam se odlučio na original tinte, koliko god one koštale. No, forumaš fanATIk mi je preporučio ORINK tinte koje on koristi već dulje vrijeme i nikad nije imao problema.

Zaputio sam se u Links te kupio “pakiranje” od više komada. Jedan komad košta 12,00 kn što je banalno smiješna cifra (cijena).

Zamijenio ih sa starim UPrint zamjenskim tintama i iz prve, sve radi kao i onog dana kada sam imao originale. Lijevo je slika sa lošim, UPrint tintama te desno nove ORINK tinte (prva stranica s njima).

Doduše kvaliteta slika nije ista kao s originalima, ali za mene ništa značajno što bi me potaknulo da iskeširam još 100-tinjak kuna za tu razliku u kvaliteti. Prezadovoljan sam ovim ORINK tintama, vidjet ćemo nakon par zamjena kako će se ponašati, no zasad su odlične. Gdje je bio problem sa UPrint tintama? Jednostavno su bile jako loše kvalitete i još ono bitnije, spužva gdje izlazi tinta je bio neki tvrdi “karton” kroz koji uopće nije curjela tinta, čak sam iglom probušio par rupa, no tinte jednostavno nije bilo – sve sasušeno.

Sa ORINK tintama to nije stvar. UPrint tinte su na mjestu gdje je spužva bile zatvorene samo prelijepljenom folijom, dok kod ORINK tinta postoji isti onaj narančasti “otvarač” kao i kod originala.

Kod UPrint tinta na vrhu je izlazila tinta iz meni nepoznatih razloga, nedovoljno dobro začepljeno, loša izvedba? Također, to nije bila rijetka pojava.

Odsad pa na dalje koristim ORINK zamjenske tinte, pa ću vas za par mjeseci izvijestiti ishod, ima li začepljenja i slično. Moja preporuka je da kupujete zamjenske ako printate puno nezahtjevnoj materijala (tekst, slike). Ako pak printate par puta tjedno, fotografije i slično – originali će biti bolji izbor, što zbog kvalitete otiska, te uz to nećete trebati imati “zezanciju” s premještanjem čipa i sličnim stvarima. Jer ukoliko printate par puta tjedno/mjesečno, vrlo veća je vjerojatnost da će se zamjenske puno prije posušiti nego originali.

Zamjenske tinte

(+) Prednosti:

• cijena (12 kn/komad)
• velika količina ispisa

(-) Nedostaci:

• moguće začepljenje glave
• obavezno konstantno printanje
• preseljenje čipa
• nemogućnost kontroliranja razine tinte

Originali

(+) Prednosti:

• kvaliteta (otiska)
• garancija (ako u servis dođete sa začepljenom glavom, a koristili ste zamjenske tinte (iako oni to ne trebaju nužno znati), zaboravite na popravak)
• mogućnost kontroliranja razine tinte

(-) Nedostaci:

• cijena (110 kn/komad)

Potreban materijal

1x UTP CAT5 kabel

1x RJ-45 konektor (ili x2 ukoliko na obje strane treba krimpati) ~1kn/komad


1x pregibnica za RJ-45 (“kapica”) ~0,33kn/komad

Potreban alat

kliješta za krimpanje kabela (preporučam LUX Tools)

kliješta za skidanje izolacije

špicasta kliješta (opcionalno) / “špicange”

sjekača kliješta / “cvikcange”

Kliješta za krimpanje kabela, špicasta kliješta (“špicange”), kliješta za skidanje izolacije, sjekača kliješta (“cvikcange”)

1. korak

Odrežite kabel pomoću kliješta (što je ravnije moguće)

2. korak

Navucite kapicu na kabel

3. korak

Pomoću kliješta za skidanje izolacije skinite izolaciju s kabela (potrebno skinuti ~1,5cm max.)

4. korak

Dobit ćete 8 žica koje trebate najprije razdvojiti te postaviti jednu do druge prema standardu (A/B – svejedno je, iako se danas češće koristi B)
Poredak žica

Crossover (služi kako bi spojili samo dva računala međusobno)

te nakon toga pomoću kliješta za krimpanje kabela (ako imaju tu mogućnost) ili sjekačih kliješta (“cvikcange”) odrežite žice pod pravim kutem (nastojte što preciznije, jer ukoliko će biti “ukoso” moguće da kontakti neće dobro prihvatiti)

NAPOMENA: Ovaj dio možete raditi i samo s prstima (namještati, poredati žice, držati ih skupa) međutim sa špicastim kliještima (“špicangama”) je to uvelike lakše, jednostavnije i preciznije.

5. korak

Ubacite tako odrezane i poredane žice (kako treba) u konektor na način da pinovi konektora gledaju prema gore.

6. korak

Nakon što ste ubacili žice sve bi trebalo sjesti na svoje mjesto (dvije žice ne mogu ući u jedan “kanal”)

7. korak

Ubacite tako gurnute žice te konektor u kliješta za krimpanje do kraja te zatim snažno pritisnite do kraja. Kliješta će pritisnuti pinove koji će probiti izolaciju te će se ostvariti kontakt (može se vidjeti na slici ispod). Također kao “zaštitu” od izvlačenja kabela će pritisnuti jednu malu “kvačicu” na početku konektora koji će pritisnuti kabel kako ne bi ispao ili se istrgnuo iz kontakata.

8. korak

Stavite nazad kapicu i Vaš kabel je spreman za spajanje.

Uživajte :)