Hrvatski pravopis
Tags: ć ili č, hrvatski pravopis, ije je, pravopis, veliko i malo slovo
Sva važnija pravila hrvatskog pravopisa na jednome mjestu – velika i mala slova, ije/je/e/i, ć/č i tako dalje. Nadam se da će nekome koristiti.
Veliko i malo slovo
1. Sve riječi imena ili naziva pišu se velikim slovom (osim veznika i prijedloga)
a) ime kontinenta
Europa, Azija, Afrika, Sjeverna Amerika, Južna Amerika
b) ime države
Republika Hrvatska, Republika Bosna i Hercegovina, Republika Svetog Marka
c) ime naseljena mjesta
Sveti Petar u Šumi, Staro Petrovo Selo, Slavonski Brod
d) imena, prezimena, nadimci
Antun Branko Šimić, Marin Držić Vidra
I) imena božanstava, svetaca, mitoloških bića te opće imenice koje zamjenjuju imena Boga, Isusa, Djevice Marije
Bog, Isus, Alah, Majka Božja Bistrička, Sveo Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti
II) kad je atribut koji dolazi uz osobno ime toliko srastao s imenom da čini njegov nedjeljivi dio, piše se velikim slovom
Krešimir Četvrti, Karlo Veliki
III) imena naroda, stanovnika zemljopisnih područja, gradova, sela
Hrvati, Slavonci, Zadrani, Brdovčani
IV) riječi iz počasti
Vaša Svetosti, Vaša Uzoritosti, Vaša Ekselencijo
2. Velikim slovom piše se samo prva riječ višečlanog naziva (osim ako se u nazivu već nalazi vlastito ime) te jedina riječ
a) imena ulica, trgova, gradskih četvrti
Ulica neznane junakinje, Trg kralja Tomislava, Šestinski dol
b) imena zemljopisnih područja
Hrvatsko zagorje, Hrvatsko primorje
c) imena planina, dolina, vulkana, pustinja
Zagrebača gora, Logarska dolina, Etna, Libijska pustinja
d) imena otoka, poluotoka, zaljeva, jezera, voda, toplica
Dugi otok, Pelješac, Vransko jezero
e) imena nebeskih tijela
Veliki medvjed, Mali medvjed, Kumova slama
f) imena građevina i mostova
Kineski zid, Maslenički most
g) imena ustanova i poduzeća
Zagrebački velesajam, Hrvatski telekom, Filozofski fakultet
h) imena županija
Zagrebačka županija, Primorsko-goranska županija
i) imena društava, knjiga, časopisa, novina, zakona
Društvo hrvatskih planinara, Zločin i kazna, Meridijani
j) imena jasno određenih povijesnih događaja
Prvi svjetski rat, Seljačka buna
k) latinska imena biljaka i životinja
Viola odorata
l) imena vjerskih blagdana i državnih praznika
Svi sveti, Nova godina
m) zaštićena imena proizvoda
Ožujsko pivo, Jamnička kiselica
n) pridjevi na -ov, -ev, -in izvedeni od osobnih imena i imena naroda
Marijev, Markov, Hrvatov, Hrvatičin
nj) riječi iz počasti
Zahvaljujemo Vam (kad se obraćamo određenoj osobi)
3. Sve riječi (ili jedina riječ) imena ili naziva pišu se malim slovom
a) pridjevi na -čki, -ćki, -ški, -ski
zagrebački, gospićki, matoševski
b) titule i političke funkcije
inžinjer Marić, profesor Matić
c) pridjevi od imena blagdana
uskrsni, božićni, novogodišnji
d) ime nakon rednog broja
II. gimnazija
e) nazivi vjera i vjerski redovi
kršćanstvo, islam, franjevci
f) imena pasmina
bernardinac
g) nazivi književnih razdoblja te povijesnih događaja u općenitom smislu
reformacija, protureformacija, humanizam, renesansa
Glasovi Č/Ć
Č
- dolazi u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k (jak – jači; junak – junačina) – iznimke od ovoga pravila riječi plješćem, pritišćem, liješće, stišćem, triješće, briješće
- dolazi u oblicima i izvedenicama prema osnovnom c (stric, striče; ptica, ptičji)
- dolazi u slovenskim, ruskim, slovačkim, češkim, bugarskim prezimenima (Župančič, Nikolajevič, Miletič)
- dolazi u sufiksima -ač, -ačica koji znače vršitelja radnje i predmet (kupač, kupačica, rovokopač)
-čad (momčad, paščad)
-čanin (Siščanin, Zagrepčanin)
-čica (cjevčica, klupčica, grančica)
-ičak (krajičak, grmičak)
-čina (momčina, herojčina)
-če (momče, mače, siroče)
-ič (vodič, gonič, ribič)
-ača (cvjetača, jabukovača)
- dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv (čist, večera, sendvič, ključ, Beč)
Ć
- dolazi u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t (kretati – krećem; mladost – mladošću)
- dolazi u sufiksima
-ći (infinitiv i glagolski prilog sadašnj) – ići, radeći
-ić (mladić, autić, pužić)
-aći (spavaći, brijaći, jahaći)
-eći (srneći, jareći)
-oća (jasnoća, čistoća)
- dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv (ćud, sinoć, kći, kuća)
- mogu doći č ili ć u riječima
boleščurina, koščurina, maščurina, jednoč, nekoč, teklič, Medveščak, Peščenica
bolešćurina, košćurina, mašćurina, jednoć, nekoć, teklić, Medvešćak, Pešćenica
Glasovi DŽ/Đ
DŽ
- dolazi u riječima prema osnovnom č (učiti – udžbenik; svjedočiti – svjedodžba)
- dolazi u riječima stranoga podrijetla (džamija, džez, pidžama)
- dolazi u sufiksu -džija (ćevabdžija, buregdžija)
Đ
- dolazi prema osnovnom d (grad – građanin; mlad – mlađahan)
- dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv (đurđica, lađa, međa, riđ)
Promjena IJE/JE/E/I
1. Duljenje kratkoga sloga ili -je > -ije
a) u nesvršenim glagolima i glagolskim imenicama tvorenim od svršenih glagola koji imaju -je, osim ako svršeni glagol u osnovi nema riječ mjera, mjesto ili sjesti (dospijevati, dospijevanje, razumijevati, razumijevanje, odmjeravati, odmjeravanje)
b) u glagolima letjeti, leći, liti i njihovim složenicama te u glagolima sa -zreti prema osnovnom e, i dolazi ije (dolijetati, dolijetanje, dozrijevati, dozrijevanje)
c) u tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre- u nekim imenicama dolazi pre-, u drugima prije- (prelaziti – prijelaz, prepisati – prijepis, prekriti – prekrivanje)
2. Kraćenje dugoga sloga ili -ije > -je
a) ispred naglašenog sloga uvijek dolazi kratki slog (ljepota, sljepoća)
b) u komparativu i supelativu pridjeva (ljepši – najljepši; bjelji – najbljelji)
c) u imenicama srednjeg roda koje proširuju osnovu (tijelo – tjelesa; dijete – djeteta)
d) u imenicama sa sufiksima -ara (mljekara), -ba (primjedba), -ić (djetlić), -čić (korjenčić), -ina (svjetlina), -telj (djelitelj)
e) u pridjevima na -an (zvjezdan), -ast (bjelkast), -it (rječit), -iv (rješiv), -ljiv (ljepljiv)
- ukoliko se korijenski slog krati, a ispred jer r, može ostati -je/-e, odnosno R + JE > RJE/RE, npr. brijeg > brjegovi – bregovi, crijep > crjepina – crepina
- iznimka – u proširenoj osnovi imenice vrijeme i njezinih složenica ostaje e (vrijeme – vremena – vremenu)
Pravopisni znakovi
- kazuju nam kako što treba razumjeti i čitati
Točka
- točka se stavlja iza nekih kratica (str. 23., inž. Marić, prof.)
- piše se iza rednog broja bez obzira na to piše li se on arapskom ili rimskom znamenkom (6. mjesec, VI. mjesec)
- iza rednog broja dolazi točka bez obzira na to što iza nje dolazi još neki pravopisni znak (str. 23., 26., 28.)
Zarez
- upotrebljava se da bi se desetina razlikovala od cijeloga broja (7,6)
- ako u velikim brojevima tisuće od stotina nisu odvojene bjelinama, odvajaju se točkom, a milijuni se od tisuća odvajaju zarezom (21,231.456)
- u novčanom poslovanju zarez pišemo da bismo kune odvojili od lipa (1234,56 – tisuću dvjesto trideset četiri kune i pdeset šest lipa)
Crtica
- kao pravopisni znak služi za označavanje stanke (veće od one koja je izražena zarezom)
- zamjenjuje prijedlog do (Radno vrijeme 9 – 17 sati)
- piše se kad se želi označiti udaljenost između svaju mjesta (Zagreb – Split)
Spojnica
- pravopisni znak kojim se spajaju riječi koje se ne pišu posve sastavljeni ili rastavljeno
- označava rastavljanje riječi na slogove i glasove (m-o-r-e; mo-re)
- piše se u svim polusloženicama (spomen-ploča)
- piše se između dvaju korelativnih priloga (danas-sutra, više-manje)
- piše se kod sklanjanja sastavljenjih kratica (djelatnik HŽ-a)
- piše se u polusloženicama kad je prvi dio slovo ili brojka (C- vitamini, 10-godišnjica)
Dvotočje
- znači omjer, piše se s bjelinama ispred i iza znaka, a čita se “prema” (1 : 1)
Izostavnik ili apostrof
- piše se umjesto izostavljenog slova (Stan’ tamo!)
Rečenični znakovi
- zovu se i razgodci (razgoci) ili interpunkcija, a služe za rastavljanje teksta na rečenice
Točka
- stavlja se na kraju izjavne rečenice (Nisam to razumio.)
- ako naslov ili podnaslov pišemo u istom redu s tekstom, iza naslova i podnaslova stavlja se točka (Rečenični znakovi. Rečenični se znakovi zovu i razgodcima ili interpunkcijom.)
- pišemo je u bibliografskim jedinicama (Težak – Babić. Gramatika hrvatskoga jezika. Šk. Zagreb. 2002.)
Upitnik
- piše se na kraju upitnih rečenica (Idemo li na izlet?)
- označava znak šutnje u razgovoru ( – Idemo na izlet? – ?)
- stavljamo ga ukoliko sumnjamo u neki podatak ili dio rečenice koji smo citirali (“Upitnik nije (?) rečenični znak.”)
- ukoliko se pitanje postavlja jednim dijelom rečenice, pišemo upitnik, a rečenicu nastavljamo malim slovom (Bila sam jučer u gradu, a zašto baš jučer?, no nisam obavila ono što sam trebala.)
Uskličnik
- pišemo ga na kraju uskličnih rečenica (Odlično!)
- možemo ga pisati iza oslovljavanja na početku poslovnog ili privatnoga pisma (Dragi Marko!)
- može se pisati iza svake usklične riječi u rečenici, ali bez drugih znakova (riječi koje slijede iza uskličnika pišu se malim slovom); usklične dijelove rečenice možemo odvojiti i zarezima (Ivane, dođi ovamo!)
- naslove u pravilu pišemo bez uskličnika, osim kad usklik želimo posebno naglasiti ili kad je sastavni dio naslova (Bravo!)
Upitnik i uskličnik
- piše se u rečenicama koje istodobno označavaju ushit i pitanje (Vjerujem ti?!)
- pišemo u rečenicama u kojima želimo naglasiti usklični dio te naznačiti i upitni dio (Vjerujem ti!?)
Zarez
- stavlja se pri nabrajanju (Dolazim sutra, donosim lektiru, čekaj me.), naknadnom dodavanju (Mario, učenik našeg razreda, najbolji je u informatici.), suprotnosti (Došao sam, ali nisam donio CD.), isticanju (Došao sam, i to automobilom.), inverziji (Kad uredim stan, otići ću do prijateljice.)
Navodnici
- njima se označava upravni govor (“Navođenje”, objašnjenje.; “Navođenje!” objašnjenje.; Objašnjenje: “Navođenje.”)
- u navodnike se stavljaju riječi koje nisu književne (Dobio je “kulju”.)
- u navodnike se stavljaju i riječi koje upotrebljavamo u ironičnom i podrugljivom smislu (Stvarno je “dobar”.)
Crtica
- njome označavamo upravni govor (- Navođenje – objašnjenje.; – Navoenje? – objašnjenje.; – objašnjenje – navođenje.)
Polunavodnici
- njima označavamo citat unutar citata (npr. Rekao je: “Čitao sam ‘Gramatiku hrvatskoga jezika’.”)
Spojnica
- piše se unutar rečenice ili dijelova rečenice koji se ne izgovaraju kao cjelina, nego u dijelovima, uglavnom radi naglašavanja (Ni-sam ti do-ni-je-la.)
Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi
- riječi se mogu pisati:
a) sastavljeno
b) kao polusloženice, sa spojnicom
c) rastavljeno
- postoje neka osnovna pravila koja ćemo navesti i koja bi vrijedilo upamtiti
- najlakše ih je rasporediti prema vrstama riječi
1. Promjenjive vrste riječi
1. Imenice
a) sastavljeno pisanje
- autocesta, kinodvorana, kinoprojekcija, audiokaseta, fotoklub, fotoalbum, radiopostaja, radioveza, videozapis, videosnimka
– riječi auto, audio, foto, kino, video, radio pišu se sastavljeno s imenicama uz koje se nalaze
- Dugorešanin – naziv za stanovnika Duge Rese, Velikogoričanin – naziv za stanovnika Velike Gorice, Marijabistričanin – naziv za stanovnika Marije Bistrice
– ukoliko se naziv naseljenog mjesta piše rastavljeno, naziv stanovnika toga mjesto piše se sastavljeno
- dopodne/popodne
– imenice dopodne i popodne pišu se sastavljeno kad znače vrijeme do 12 sati (dopodne) i od 12 sati (popodne) do sumraka
b) pisanje sa spojnicom – polusloženice
- rak-rana, spomen-ploča, lovor-vijenac
– kao posluženice pišu se izrazi sastavljeni od dviju imenica koje imaju istu razinu značenja i koje zadržavaju svoj naglasak
- B-dur, c-mol, C-vitamin, a-deklinacija
– ukoliko uz imenicu dolazi slovo ili simbol, piše se kao polusloženica
- Ivana Brlić-Mažuranić, Ruža Pospiš-Baldani, Snježana Zbukvić-Ožbolt
– dvostruka ženska prezimena nastala združivanjem očeva i muževljeva prezimena ili obratno pišu se sa spojnicom
c) rastavljeno pisanje
- Ivanić Grad, Slavonski Brod, Duga Resa, Velika Gorica, Dugo Selo, Kraj Gornji
– dvočlana imena naseljenih mjesta pišu se rastavljeno
- Andrija Kačić Miočić, Ivan Marić Jurić, Dubravko Ljaljak Zavrtnik, Ivan Bjelivuk Zrinjan
– dvostruka muška prezimena pišu se rastavljeno
- general bojnik
– dvostruki časnički nazivi pišu se rastavljeno
- novinar pripravnik, kamen temeljac
– u imeničkim sintagmama u kojima svaka imenica ima svoje znaženje (prva ima šire, druga uže značenje)
- VIP usluga, SMS poruka
– ime s kraticom piše se rastavljeno
- drap odijelo, mini suknja
– ako je prvi dio izraza nesklonjiva tuđa riječ
2. Zamjenice
a) sastavljeno pisanje
- štogod, tkogod, kojigod | Gleda li tkogod u mene? | Ima li štogod novo?
– zamjenice složene s česticom god pišu se sastavljeno ako znače nešto neodređeno
b) rastavljeno pisanje
- što god, tko god, koji god | Tko god dođe, ponudi ga pićem.
– zamjenice složene s česticom god pišu se odvojeno ako se odnose na što određeno
- ni za što, ni u čemu, ni pred kim, ni u što
– neodređene zamjenice složene s ni ispred kojih dolazi prijedlog (za nikoga) pišu se tako da prijedlog dolazi izmeu ni i zamjenice (ni za koga)
- preda mnom, preda nj, sa mnom
– nenaglašeni zamjenički oblici pišu se odvojeno od prijedloga
3. Brojevi
a) sastavljeno pisanje
- jedanaest, petnaest, osamnaest, petnaesti, dvadeseti, dvadesetorica, petnaestorica
– neki se višeznamenkasti brojevi pišu kao jedna riječ (bilo da se radi o glavnim brojevima, rednim brojevima ili brojevnim imenicama)
- jedanput, dvaput, triput
– neki se brojevi složeni s riječju put pišu sastavljeno
b) pisanje sa spojnicom – polusloženice
- dva-tri, pet-šest, dvoje-troje
– ako brojevi označavaju približne ili neodređene brojevne vrijednosti, pišu se kao polusloženice
c) rastavljeno pisanje
- dvadeset tri, sedamnaest dva, pedeset prvi, dvadeset drugi
– višečlani glavni i redni brojevi koji nastaju slaganjem jednočlanih brojeva jednog do drugog pišu se rastavljeno
- drugi put, peti put, stoti put
– brojevi složeni s riječju put pišu se odvojeno ako svaka riječ čuva svoj naglasak
4. Pridjevi
a) sastavljeno pisanje
- neviđen, nepotpun, nevelik, netočan
– pridjevi složeni s predmetkom ne- pišu se sastavljeno
- mnogopoštovani, vrlomalen, malopoznat
– pridjevi složeni s prilogom koji ga pojačava, umanjuje ili pobliže oznažava, a da se priložni dio posebno ne ističe, pišu se sastavljeno
- ultraljubičast, hipermoderan, svestran, suodgovoran
– ukoliko se predmetak ne upotrebljava samostalno, piše se sastavljeno s pridjevom
b) pisanje sa spojnicom – polusloženice
- englesko-hrvatski
– pridjevi ravnopravni značenjem i odnosom pišu se kao polusloženice
- 20-postotni, 14-karatni
– pridjevi koji u prvom dijelu imaju brojku
c) rastavljeno pisanje
- mnogo poštovani, malo poznati, vrlo crven
– pridjevi složeni s prilogom koji pojačava, umanjuje ili pobliže označuje pridjev s tim da se priložni dio želi posebno istaknuti
5. Glagoli
a) sastavljeno pisanje
- nemam, nedostajem, nestajem, nisam
– malo je primjera u kojima se negacije piše sastavljeno s glagolom
b) pisanje sa spojnicom – polusloženice
- hoćeš-nećeš, rekla-kazala
– kao polusloženice pišu se izrazi nastali od dvaju glagola bliskih ili suprotnih značenja
c) rastavljeno pisanje
- ne mogu, ne dam, ne želim, ne moram, ne vjerujem, ne dolazi, ne razgovara, ne razmišlja
– u pravilu se negacija piše odvojeno od glagola
2. Nepromjenjive vrste riječi
1. Prilozi
a) sastavljeno pisanje
- kudgod, kamogod, gdjekod, kolikogod
– ako prilozi satavljeni s riječcom god imaju neodređeno značenje, pišu se sastavljeno
- dosad(a), otad(a), zasad(a), odonda
– prilozi sastavljeni od prijedloga pišu se sastavljeno
- gdjekad, katkad, nigdje, nekad
– prilozi tvoreni od dvaju priloga ili od priloga i predmetka pišu se sastavljeno
b) pisanje sa spojnicom – polusloženice
- brže-bolje, više-manje, kako-tako
– izrazi složeni od dvaju korelativnih priloga (obično sa suprotnim značenjem) pišu se sa spojnicom
c) rastavljeno pisanje
- Kad god zaželiš, nazovi me.
– prilozi s riječju god pišu se odvojeno uglavnom na početku zavisno složene rečenice
- do sada, od sada, do onda, za sada
– ovi se prilozi pišu odvojeno ukoliko se drugi dio želi istaknuti
- i te kako, i te koliko, tako reći, bolje reći
– izrazi koji se pišu rastavljeno
Od ostalih nepromjenjivih vrsta riječi valja napomenuti da se prijedlog može pisati sastavljeno i rastavljeno, npr. Pogledati koga u oči. ili Doći uoči ispitivanja. Što se čestica tiče, važno je napomenuti da se čestica li piše odvojeno od glagola, npr. Možeš li doći?, Hoćeš li mi pomoći?.
Pisanje riječi iz drugih jezika
1. Imena i prezimena
- strana vlastita imena u pravilu se pišu izvorno (onako kako se pišu u matičnom jeziku koji se služi latinicom), i to u nominativu, dok se u ostalim padežima sklanjaju kao hrvatska imena
- sklanjaju se imena i prezimena, ali ne i prijedlozi koji dolaze uz prezimena (N Leonardo da Vinci, G Leonarda da VIncija, D Lenardu da Vinciju..)
a) ženska imena i prezimena
- ženska vlastita imena u pravilu se sklanjaju kao i hrvatska (N Maria, G Marije, D Mariji…)
- ženska imena koja imaju nulti morfem ne sklanjaju se (npr. Meg, Carmen..)
- ako su dva imena povezana spojnicom, prvo ime se ne sklanja (N Maria-Helena, G Maria-Helene…)
- ako imena nisu povezana spojnicom, sklanjaju se oba imena (osim ako ne završavaju na nulti morfem) – N Maria Helena, G Marije Helene, D Mariji Heleni…
- u romanskih imena na -ca (izgovaramo -ka) treba u deklinaciji i posvojnom pridjevu pisati k (N Bianca, G Bianke, D Bianki…)
- imena koja potječu iz francuskoga jezika i koja završavaju na muklo -e mijenjaju se i tvore posvojni pridjev kao da u nominativu imaju na kraju -a (tj. muklo -e ne javlja se u promjeni) – N Jacqueline, G Jacqueline, D Jacquelini…
b) muška imena i prezimena
- ako strana muška imena završavaju na suglasnik (koji se može izgovarati, a i ne mora), na njh dolaze padežni nastavci – sklanjaju se i imena i prezimena (N James Dean, G Jamesa Deana, D Jamesu Deanu…)
- ukoliko strana imena ili prezimena završavaju na -e (koje se može izgovarati, a i ne mora), to -e ostaje u cijeloj deklinaciji (N Shakespeare, G Shakespearea, D Shakespeareu…)
- ako muška imena ili prezimena završavaju na -y, -ee koje čitamo kao -i, između osnove i nastavka umeće se -j (ako se -y i -ee čitaju kao -j, ne umeće se -j) – N Kennedy, G Kennedyja, D Kennedyju…
- ukoliko ime završava na naglašeno -o, to se -o zadržava u cijeloj deklinaciji, ukoliko -o nije naglašeno, ono se u deklinaciji gubi (N Hugo, G Hugoa, D Hogou… N Ariosto, G Ariosta, D Ariostu…)
c) zemljopisna imena (toponimi)
- za zemljopisna imena (države, gradove, oceane, mora) koristimo hrvatske nazive (Njemačka, Atlantski ocean, Sjeverno ledeno more)
- ukoliko koristim izvorni naziv, dekliniramo ga kao i hrvatske riječi (N New York, G New Yorka, D New Yorku…)
- ako toponimi završavaju na -a ili -e (koje se ne izgovara), mijenjaju se kao da su na -a (muklo -e nestaje) – N Cordoba, G Cordobe, D Cordobi…
- ako toponimi završavaju na -i, -o, -u mijenjaju se kao naša imena s tim završecima (s tim da se kod -i, -ia, umeće -j) – N Bilbao, G Bilbaa, D Bilbau…
2.Kratice
- kratice mogu biti: stalne (nastale su prema utvrđenim načelima) i prigodne (stvara ih sam pisac, ali tako da čitatelj bez kolebanja može uspostaviti punu riječ)
- stalne kratice mogu biti: obične (skraćeni dijelovi riječi ili sklupova riejči čitaju se kao da su te riječi napisane) i sastavljene (nastale spajanjem početnih slova ili skupine slova višečlanih naziva i imena i obično se čitaju kako su napisane)
1. Obične kratice
a) kratice s jednim slovom ili s više slova iza kojih se stavlja točka – kratice hrvatskih riječi (č. – čitaj, g. – gospodin i gospodina, gosp. – gospodin, god. – godina…)
- kratice nekih latinskih riječi i izraza koji se pišu malim slovom (o.c. – opus citatum – navedeno djelo, a.a. – ad acta (među spise)…)
- kratice nekih latinskih riječi i izraza koje se pišu velikim slovom (P.S. – post scriptum (poslije napisanoga)..)
- kratice s točkom na kraju, koje se pišu slovima od prvog samoglasnika, ne računajući samoglasnik na početku (i sl. – i slično, str. – stranica, sv. – svezak…)
- kratice s točkom na kraju, koje se pišu slovima do drugog samoglasnika u riječi (god. – godina, ing. – međunarodna kratica za inžinjera, inž. – hrvatska kratica za inženjera…)
- kratice s točkom na kraju, u kojima se piše samo prvo i posljednje slovo ili prvo slovo i kraj riječi (dr. – doktor, mr. – magistar..)
- ostale kratice od više slova s točkom na kraju (itd. – i tako dalje, npr. – na primjer, tzv. – takozvani…)
b) kratice koje se pišu bez točke (gđa – gospođa, gđica – gospođica, don – titula katoličkog svećenika, fra – fratar)
2. Sastavljene kratice
a) one koje su nastale od početnih slova svakoga člana izraza koji se krati – pišu se bez točke iza pojedinih slova i sva su slova velika (HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HT – Hrvatski telekom…)
b) kratice koje imaju oblik promjenjivih riječi i njihovu sklonidbu, a kao vlastita imena pišu se velikim početnim slovima (npr. Nama, Hina…)
Ovo bi te još moglo zanimati...
7 komentara to “Hrvatski pravopis”
Loading ...
Ako može pomoć: što je ispravno
radni stroj – BULDOZER ili BULDOŽER?
Jedno pitanje. Kako se u rečenici ispravno pišu imena i prezimena?
Npr. Sve se je to dogodilo kod Marka Marića!
Da li je to ispravno i da li mjenjamo samo ime, prezime ili oboje???
“-čanin (Siščanin, Zagrepčanin)”
u svezi sa ovime pod navodnicima…ne kaze li se siščanin, zagrepčanin??? ili je “hrvat” manje vrijedan od stanovnika Siscie!?
malo smo si kontradiktorni…O.o
Dvojbe glede prijedloga s/sa
Po svojoj definiciji, prijedlozi su nepromjenjive riječi koje služe kako bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima i pojavama te utječu na padež riječi uz koju stoje. Prijedlozi izriču odnos sklonidbenih riječi i ostalih riječi u rečenici, a najčešće se ”predlažu” imenicama i zamjenicama.
No svakako je jedan od ”najkontroverznijih” prijedloga upravo prijedlog s/sa, barem ako je suditi po broju upita upućenih našemu jezičnom savjetovalištu vezanih upravo uz ovaj prijedlog. Kada se rabi duži, a kada kraći oblik – dvojba je ne samo mnogih prosječnih govornika hrvatskoga jezika, već i mnogih nastavnika, jezikoslovaca i lektora hrvatskoga jezika. A kako i ne bi bila, kada i stručna literatura nudi različita rješenja dodatno komplicirajući situaciju!?
No u jednome se stručna literatura ipak slaže, a to je da dulji oblik prijedloga sa samoglasnikom (naveskom) a dolazi:
1. ispred oblika osobne zamjenice prvog lica jednine u instrumentalu (sa mnom)
2. ispred riječi koje počinju suglasnicima s, š, z i ž (npr. sa sinom, sa školom, sa zadrškom, sa žalošću i sl.)
3. ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik s, š, z ili ž (npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom i sl.)
Dakle navedene su situacije gdje nema nikakvih dvojbi, gdje je nužno rabiti dulji oblik prijedloga, s naveskom.
No često nas pitaju rabi li se dulji oblik ispred brojeva (npr. sa četiri, sa osam i sl.), ispred težih suglasničkih skupova (npr. čk-, čl-, čr-, kč-, pč- i dr.), ako iza njega slijedi samo jedan glas (to se piše sa dž, a ne sa đ, Marko počinje sa m i sl.) ili nepromjenjiva riječ, odnosno riječ koja se u rečenici rabi kao da je nepromjenjiva (npr. rečenicu nije dobro započeti sa ja) ili pak ispred nesklonjivih riječi (npr. kratica za kilogram označava se sa kg i sl.).
U navedenim situacijama smatramo da prednost treba dati kraćemu obliku, a samo ispred težih suglasničkih skupova slobodan je odabir dužega ili kraćeg oblika (većina autora daje im status tzv. dublete).
Zanimljivo je i to da prijedlog s/sa s riječju u instrumentalu označava društvo (npr. putovao sam s Markom i sl.), ali se vrlo često griješi i veže uz imenicu koja znači sredstvo (npr. putovao je s autobusom i sl.). Međutim, uza sintagme i nepromjenjive riječi njime se izražava i sredstvo (npr. ranjen je s nekoliko hitaca i sl.).
Osim sredstva i društva, ovaj prijedlog izriče također i druge okolnosti (npr. diplomirala je s odličnim uspjehom i sl.), a dolazi i kao vremenska oznaka u rečenicama poput: S prvim danima proljeća počeli smo sve češće boraviti u prirodi.
zapamti ovako:
‘s’ IDE UVIJEK, osim kada je teško izgovoriti.
naprimjer idem s školom. probaj izgovorit. ne ide :)
dakle trebalo bi biti: sa školom.
sa ženskom
sa čajnom.
itd
A ovo drugo: Definitivno: kupila sam cipele u PlaniKi.
nema promjene k u c zbog toga sto se imena ne dekliniraju. Dakle,Planika je u ovom slucaju ime butika.
dolazim sa drugog govornog područja pa me zanimaju dvije stvari: 1. kada se piše “sa” i kada “s”?
2. postoji tvornica “Planika” (ime je po cvijetu “planika”). postoji i planina “Planica”. susrela sam se s problemom kada je izgovoreno ime trgovine “Planika”: -kupila sam cipele u Planici. Ja mislim da bi trebalo ovdje stajati: -kupila sam cipele u Planiki”. Molim vas da mi pomognete. Hvala.
mene zanima kako da napišem prvu školsku zadaću (u zadaćnicu) za jednu lijepu 5 pa ko mi može pomoći neka mi odg na moju poruka najmanje za tjedan dana ili ranije! hvalaaaa! :)
svebee: bez CAPS LOCKa