Kućni web-server (Apache + DynDNS)
Većina vjerojatno zna što je to (web) server, no za one koji se prvi put susreću s tim terminom – server je najčešće snažno računalo smješteno u dobro hlađenim prostorijama te spojeno na “brzi Internet” (100/100Mbit) koje poslužuje klijente – obične korisnike koji se spajaju na njega kako bi vidjeli određenu stranicu, preuzeli određen sadržaj ili ga pak stavili na server. Ukoliko ste željeli kreirati svoju neku početničku stranicu bili ste upućeni na kupnju slabijeg hosting paketa kod određenog “hosting providera”. Nakon kupnje servera na njega ste stavili svoju stranicu (sadržaj), podesili domenu te su joj korisnici mogli pristupati bez ikakvih problema. Dobra vijest je što možete kreirati vlastiti, kućni web-server potpuno besplatno koji će biti potpuno funkcionalan baš kao i onaj “pravi” (plaćeni), jedino će (predpostavljate) problem biti brzina vaše Internet konekcije. Ovisno o brzini konekcije moći ćete hostati određen sadržaj – sa više ili manje slika i slično. Naravno, moći ćete vi staviti i stranicu od nekoliko megabajta, ona će raditi sasvim u redu jedino će korisnik (jedan) čekati po nekoliko minuta na učitavanje stranice. Ukoliko se istovremeno spoji više korisnika (svakodnevna pojava), pristup stranici će im biti skoro pa – nemoguć. Dio Internet konekcije koji određuje i “brzinu” vašeg web-servera je naravno upload - kod nas je on još uvijek zamjetno manji od downloada zbog ADSL tehnologije (AsymetricDigital Subscriber Line) no dovoljan za male amaterske stranice kojima nije bitan izgled i hrpa fensi-šmensi stvarčica već korisna informacija.
Na svoj web-server ne morate stavljati samo stranicu, možete stavljati čitave arhive/datoteke/slike kojima ćete kasnije samo vi moći pristupiti (preko određene šifre) što je vrlo korisno ukoliko ste odsutni od kuće, a trebate nešto “povući” – jednostavno se spojite na svoj server i preuzmete ono što vam treba (naravno ne očekujte čuda ukoliko ćete prebacivati čitave filmove po par stotinjaka megabajta).
Vjerujem da je prilično jasno da ukoliko želite da server funkcionira da vaše računalo (i njegova Internet veza) mora biti upaljeno. Preporuka je da ukoliko imate namjeru dulje vrijeme hostati svoje stranice na kućnom serveru da sklepate neko staro računalo, prođete niže naveden postupak i smjestite ga u hladan, mračan podrum gdje će on biti uvijek upaljen te prema tome će i vaše stranice biti – uvijek dostupne. Kasnije ću opisati kako kreirati besplatnu domenu pomoću DynDNS servisa, no naravno možete zakupiti i vlastitu (.com/.org/…) domenu te je preusmjeriti na svoje računalo tj. server. Ne morate koristiti DynDNS servis, no on je blago rečeno potreban jer je većina IP adresa s kojima se spajamo na Internet – dinamične. Što to znači? Znači da se ona mora mijenjati svakih 24h, analogno tome ukoliko postavite svoj server i pristupate mu preko svoje IP adrese (računala) npr. xxx.xxx.xxx.xxx, za 24h ona će se promijeniti te ćete serveru ovaj puta pristupati sa adrese zzz.zzz.zzz.zzz. DynDNS servis omogućava stalnu (besplatnu) domenu koja će glumiti vašu dinamičku IP adresu. Pritom instalirate i njihov mali programičić (DynDNS Updater) koji javlja svaku promjenu IP adrese DynDNS serveru koji je i automatski mijenja na vašoj domeni. Što vam to omogućava? Omogućava vam da bez obzira na dinamičku IP adresu imate stalnu domenu preko koje pristupate svom serveru – npr. moja testna domena koja je potpuno funkionalna svebee.ath.cx (online je po danu od ~9 pa do ~21h, jer mi trenutno nije namjera držati ga 0-24h).
U vodiču ću opisati kako postaviti web-server (softver – Apache), konfigurirati ga, koje portove treba propustiti na routeru te kako konfigurirati stalnu DynDNS domenu. Kao rezultat dobit ćete home-made potpuno funkcionalan web-server kojem pristupate preko željene domene. Sav sadržaj servera se naravno nalazi na vašem tvrdom disku, ukoliko ga promijenite on se automatski “mijenja” i na samoj stranici jer ne trebate prebacivati sadržaj na plaćeni web-server već je vaše računalo – server.
Moram napomenuti da kreiranje vlastitog web-servera nije bezazlen posao zbog otvaranja porta 80 na routeru što omogućuje prolaz svemu i svačemu. Naravno, uz korištenje DynDNS servisa, dobro konfiguriranog firewalla i anti-virusa ne bi trebalo biti nikakvih problema.
1. Apache HTTP Server
Apache je glavni dio cijele ove priče jer on zapravo pogoni web-server te omogućuje njegovo pravilno funkcioniranje. Besplatan, pouzdan te vrlo raširen. Najprije ga je potrebno instalirati na računalo koje će biti budući web-server. Instalacijsku datoteku možete naći na slijedećem linku – Apache HTTP Server. Birate link koji započinje sa Win32 Binary – možete odabrati sa SSL enkripcijom ili bez nje. Za obične HTML/CSS stranice mislim da SSL enkripcija nije potrebna. Znači birate Win32 Binary without crypto (no mod_ssl) (MSI Installer).
Nakon što ste skinuli datoteku pokrenite je. Dobit ćete slijedeće. Kliknite na Next.
Označite I accept the terms in the licence agreement te opet Next.
Opet samo Next.
Pod Network domain te Server name stavite localhost što znači da će sve biti rađeno na lokalnoj razini (vašem računalu). E-mail možete stavit pravi, ali i ne morate.
Možete odabrati Typical instalaciju.
Direktorij ostavite kako jest te Next.
Napokon klik na Install.
Potrajat će neko vrijeme, zatim na kraju samo na Finish.
Vjerojatno ćete već primijetiti u donjem desnom kutu da se pojavio krug sa zelenom strelicom unutra što označava da je Apache servis u pogonu.
Možete kliknuti na nju te ćete dobiti popis aktivnih servisa.
Probajte utipkati localhost u adresnu liniju svog Internet preglednika. Trebali biste dobiti poruku – It works! što označava da je sve u najboljem redu.
2. Osnovna konfiguracija
Slijedi osnovna konfiguracija - podešavanje direktorija koji će biti root servera. Kada namještate (konfigurirate) servis(e) preporučljivo je da isti postavite na Stop kako bi pri slijedećem pokretanju (Start) mogao povući nove opcije iz konfiguracijske datoteke. Znači dvoklik na ikonu Apachea dolje desno te klik na Stop.
Servis će biti zaustavljen. Sada možete bez problema prčkati po konfiguracijskim datotekama što ćemo upravo sad i učiniti. Otvorite slijedeću datoteku – C:\Program Files\Apache Software Foundation\Apache2.2\conf\httpd.conf u Notepadu.
Negdje pri prvoj trećini pronađite slijedeću liniju koda
DocumentRoot "C:/Program Files/Apache Software Foundation/Apache2.2/htdocs"
Potrebno je izmijeniti direktorij koji će biti root servera, možete kreirati neki folder “web” na C: disku gdje će biti .html/.css datoteke (tj. web-stranica), možete staviti direktorij svoje muzike i sl. – što će već biti na vašem serveru kao “glavno”. Za svoj primjer ću koristiti običnu HTML/CSS stranicu koja je smješta u folderu web na C: disku. Prema tome gornji red će postati
DocumentRoot "C:/web"Nekoliko redaka niže pronađite redak
<Directory "C:/Program Files/Apache Software Foundation/Apache2.2/htdocs">
te ga postavite isto kao i ovaj prethodni, u mom slučaju to će biti
<Directory "C:/web">
Opet nekoliko redaka ispod pronađite liniju
AllowOverride None
te je postavite u
AllowOverride All
To bi bilo sve što se tiče osnove konfiguracije. Otvorite Apache monitor (dvoklik na Apache ikonicu u trayu) te pokrenite Apache servis.
Utipkajte localhost te ćete dobiti svoju web stranicu, popis muzike ili što ste već stavili kao root direktorij.
3. Otvaranje porta 80
Kako bi drugi korisnici mogli pristupiti vašem serveru potrebno je otvoriti Port koji je namijenjen za web-server, a on je 80 (*za FTP server je 21). Samo otvaranje porta (Port Forwarding) obavljate na routeru. Opisat ću postupak na routeru Siemens SE555 (za ostale pogledajte stranicu PortForward.com). Otvorite adresu 192.168.1.1. (ona je ista za većinu routera, ili je 192.168.2.1./1.2.), upišite šifru za pristup.
Odaberite Advanced settings – Internet – Address Translation (NAT) – Port Forwarding.
Pod Public i Local port upišite 80, a pod Local IP adress upišite adresu računala koje će biti server (možete ju saznati tako da otvorite Command Prompt (Start – Run… – cmd) te upišete ipconfig. Ono što piše pod IP address pod Ethernet adapter Local Area Connection je vaša IP adresa računala. U mom slučaju je to 192.168.1.100 te ju kao takvu upisujem u sučelje routera (*slika).
Kliknem na Add te nakon toga na OK . To bi bilo to što se tiče otvaranja porta 80. Otkrijte svoju (trenutačnu) IP adresu (pomoću npr. What is my IP adress?) te utipkajte u adress bar svog preglednika. Trebali biste dobiti isti razultat kao i da ste upisali localhost.
4. Kreiranje DynDNS domene
Posljednji korak je kreiranje trajne (besplatne) DynDNS domene koja će automatski napraviti redirekt na vašu IP adresu (točnije, zamijenit će ju). Zaputite se na DynDNS stranicu te kreirajte račun.
Zatim otvorite slijedeći link – Add host.
Pod Hostname odaberite svoju pod-domenu (domena ima mali milijun). Pod Service Type ostavite Host with IP adress te pod IP Address kliknite na Use auto detected IP address xxx.xxx.xxx.xxx. kako bi sam dodao vašu trenutnu IP adresu. Kliknite na Add to Cart (ne brinite, ništa nećete plaćati).
Pisat će vam trošak – 0$. Slobodno na Next.
Još jednom na Activate Services.
To bi bilo to, vaša domena je uspješno dodana.
Upišite domenu (svebee.ath.cx) u preglednik te biste trebali dobiti isto ono što ste dobili i pod localhost te pod svojom IP adresom.
Jedini problem koji ostaje jest dinamička IP adresa. Nju možete jednostavno riješiti pomoću DynDNS programčića (DynDNS Updater) koji komunicira sa vašom domenom te ju obavještava o promjeni IP adrese. Instalirajte te ga pokrenite.
Upišite svoje korisničko ime te šifru te klik na Okay.
Stavite kvačicu na svoju domenu te klik na Apply.
Kliknite na OK i to bi bilo to. Nakon 24h vaša IP adresa će se resetirati i vaša domena će pokazivati automatski na tu novu IP adresu, bez potrebe ikakvog ručnog namještanja.
Druga opcija je direktno ugrađena u sam router. Meni prva metoda funkcionira besprijekorno dok druga (koju ću sada navesti) ne radi iz (za sada) nepoznatog razloga, no ukoliko vama radi druga, krenite za njom. Logirajte se u router te zaputite na Advanced Settings – Internet – Dynamic DNS te upišite svoje podatke te kliknite na OK.
Uživajte, svebee.
*5. Postavljanje šifre na web-server
Na početku sam spomenuo postavljanje šifre pa bi bio red da i to ukratko objasnim. Radi se da ukoliko netko želi vidjeti sadržaj na vašem serveru morat će znati korisničko ime i lozinku. Bez toga pristup mu neće biti dozvoljen.
Otvorite Command Prompt (Start – Run – cmd).
Utipkajte slijedeće
cd "C:\Program Files\Apache Software Foundation\Apache2.2\bin"
Zatim dolazi ključna linija
htpasswd -c "C:\password.txt" svebee
Prvi dio ostavite kako je (htpasswd -c), zatim pod direktorij stavite gdje želite da vam se kreira .txt datoteka sa enkriptiranom šifrom (ja sam postavio na C:\password.txt, to će biti trajna lokacija, možete odabrati bilo koju lokaciju samo ne root folder servera) a zadnja riječ označuje korisničko ime pomoću kojega ćete pristupati na server, ja sam odabrao svebee. Nakon entera tražit će vas za dvostruko upisivanje šifre. Nakon toga tekstualna datoteka sa šifrom biti će kreirana na željenoj lokaciji.
Otvorite Notepad te zalijepite slijedeće linije koda
AuthType Basic AuthName "Ulaz ogranicen! Unesite lozinku za nastavak." AuthUserFile "c:\password.txt" AuthGroupFile /dev/null <Limit GET POST PUT> require valid-user </Limit>
Naravno, direktorij sa šifrom postavite kako ste ga i prije postavili. Kliknite na File – Save As… te spremite kao “.htaccess” (sa navodnicima!) te odaberite Save as type – All Files.
Dobivenu .htaccess datoteku prenesite u root direktorij servera (u mom slučaju C:\web). Kada upišite svoju DynDNS domenu tražit će vas korisničko ime i – šifru :)
Ovo bi te još moglo zanimati...
6 komentara to “Kućni web-server (Apache + DynDNS)”
Ostavi komentar...
Loading ...
probaj na kraj dodati :80
Svaka chast na postu. Ja imam problem shot kad otkucam adresu na netu dobijem da unesem user i sifru od rutera, kao kad na kucnom racunaru otkucam 192.168.1.1?
to kralju samo tako
megacool! za pocetnike poput mene spas :), puno hvala
CARE! Ovo sam jako dugo tražio, lijepo objašnjeno, screenshotovi, skripte….savršeno!
Way to go!
hvala na ovome :) baš mi je trebalo